Jučerašnje novo poznanstvo i druženje s novim kolegom Ivanom Radičevom i naš razgovor o bolovima tijela me je potaknulo na to da se malo dublje prisjetim svojih terapeutskih iskustava sa klijentima i njihovoj percepciji odnosno nepercepciji (neosjećanju) boli.
U jako puno slučajeva kada mi klijenti prvi put dođu, na moje pitanje boli li ih nešto posebno odgovaraju „pa mene ništ ne boli“. Taj odgovor mi daje do znanja da klijent jest u boli ali da ne osjeća tu bol. Da je klijent u boli se može vidjeti po suptilnom govoru tijela ali i na onoj nevidljivoj energetskoj razini. Upravo sam jučer s Ivanom pričao o tome i zašto je to tako. Naime, razlog je u potiskivanju, a time i otupljivanju boli koje su nas učili od najmanjih nogu pa dalje. Dječacima se nametalo da „izdrže i ne plaču“, a curicama se najčešće nije dalo da izraze bol kroz ljutnju stoga danas muški klijent (takvih je izuzetno malo trenutno) ima često ponešto drugačije manifestacije odnosno simptomatizacije tih emotivnih neizraženih boli unutar tijela iako je korjen isti. Malo po malo, bol po bol smo potiskivali u gurali duboko u tijelo, a nagon za preživljavanje i da nastavimo dalje je tu bol poput ibuprofena otupio jer je ta bol za nas (i naš psihoemotivno-živčani sustav) bila prevelika da bi s njom nosili u tim trenutcima. U tom slučaju nema izbora nego da bude tako, to je mehanizam preživljavanja.
Kasnije se to prokaže ili na psihoemotivnoj razini ili tjelesnoj. Klijenti mi dolaze anksiozno depresivni ili sa nekim fizičkim oboljenjem. Tijelo ima svoj kapacitet pod kojim može držati tu bol i taj neizraženi emotivni naboj. Taj kapacitet je induvidualan od osobe do osobe i ovisi o jako puno faktora. Imam klijente koji su imali vrlo izdržljivo tijelo i psihu pa su mogli desetljećima kroz te boli bez većih problema dok drugi su vrlo brzo morali potražiti lječničku pomoć.
Jedan od Darova je taj da vidim na enegetskoj suptilnoj razini energetske tokove u tijelu te gdje su blokade i taj vid nema veze s fizičkim očima već unutarnjim vidom, štoviše često zatvorenih očiju rukama tražim te blokade. Kristina i ja taj Dar zovemo „prstom u govno“ , a to vam je jedan zaista poseban Dar kojeg imaju rođeni iscjelitelji te im omogućava da zatvorenih očiju iz prve prstom pogode u najbolnija mjesta na tijelu klijenta.
Jako često mi klijenti jauknu i kažu „jao, pa nisam ni znala da me to boli, to nikad nisam osjećala“. Onda im objasnim ovo sve gore što sam vam napisao i da zapravo nisu svjesni koliko boli nose u sebi koje je tijelo moralo potisnuti. Kada bi vam tijelo odjednom pustilo da osjetite sve potisnute boli vi bi doslovno umrli od te boli. Naše tijelo nas konstantno boli ali mi to ne osjećamo, nismo u doticaju s tijelom, a nažalost kako sam već spominjao u nekim blogovima, današnja „moderna“ newcage duhovnost upravo potiče odvajanje od tijela i same boli sakrivajući fundamentalno znanje da je bol potrebno osjetiti da bi je mogli otpustiti. Moramo je pustiti na površinu, dati joj viđenje, prihvaćanje, suosjećanje, a zatim dolazi do iscjeljenja sasvim prirodno jer imamo ugrađen prirodni mehanizam samoiscjeljivanja.
U svakom tretmanu klijentu otpustim boli koliko je moguće, odnosno koliko je trenutni kapacitet tog klijenta koji se sa svakim tretmanom povećava jer se sve više boli otpušta. Kao i čaša koja je prepunjena vodom, ako dolijete još prelit će se i u prenesenom značenju klijent završava u bolnici. Ako je malo po malo žlicom oprezno praznite (što jest terapeutski proces), tada malo po malo se klijent osjeća sve lakše, snažnije, boli prolaze, imunitet jača.
I tako, iz mog iskustva za veliko i cjelovito iscjeljenje najčešće je potrebno 2-4 godine rada na sebi. Kad kažem rad na sebi pritom ne mislim na čitanje pozitivnih citata i knjiga jer se iscjeljenje ne događa na razini uma već na razini tijela i srca. Nemojte se zavaravati da će sve otići u 3 tretmana jer ta bol nije nastala u 3 dana nego često kroz nekoliko desetljeća života i zbog toga na prvom susretu s novim klijentom ga o tome i obavijestim. Kod mene je praksa takva da idemo do kraja ili ne idemo uopće i to treba poštovati. Život će postati puno lakši nakon par tretmana i klijenti mi već nakon jednog osjećaju veliku promjenu i olakšanje međutim mnoge boli su duboko zakopane u tijelu i nesvjesnom, ali i u energetskom polju, obiteljskom polju i karmičkom polju te za njih treba imati strpljenja i ljubavi. Baš kao i prema sebi samom.
Uključi se u raspravu
Komentari