Na službi čovječanstvu

Ovaj tekst je napisan 25.10.2017 godine na mom zajedničkom projektu s Kristinom. Iako od tada pišem nešto drugačije tematike više orijentirane na bioenergiju smatram da je važan te ću ga kopirati onakvim kakvim sam ga tog datuma napisao. 

Smatram da nema ništa ljepše nego kada čovjek ispunjava svoju Svrhu koja je na službi čovječanstvu i većem dobru. Čovjek, po mom zaključku i iskustvu, nije došao ovdje da bude sam sebi svrha nego da bude na korist Svrsi cijelog univerzuma. Čovjek kao božansko biće, kojem je među svim darovima darovan i Um kao alat da ga koristi da bi stvarao slušajući šapat Duše. Problem je kada čovjek nije svjestan i ne može doći do esencije svoje Duše, kada ne može doći do Svrhe s kojom je došao u ovaj život. Već smo pričali Kristina i ja o raznim problematikama s kojima smo se mi, a vjerujem i vi susreli, svi ti problemi i okruženja u kojima smo se našli uvelike utječe na nas, naše razmišljanje, odluke, obrasce ponašanja, stvaraju nam traume i na takav način nas udaljavaju od naše Svrhe i onog što bi mi trebali raditi i dati Svijetu.  
Paradoksalna je, međutim, činjenica da smo sve to navedeno odabrali da upravo tako bude, da budu svi navedeni uvjeti oko nas i da nas se povrijedi onako kako nas se povrijedilo. Sa svrhom smo donijeli i informacije o traumama koje nam trebaju i koje će nam služiti na putu prema ispunjenju svrhe, ali ne vjerujem da smo došli s točno određenim datumima kada ćemo te traume zaliječiti i koristiti takvo iskustvo za ispunjavanje Svrhe. Često nam se dešava da nam voda mora doći do grla da bi se pokrenuli. Zapadnemo u život bez smisla i svrhe, plitko življenje i ispunjavanje formi. 

Preuzeli smo društvene i obiteljske norme koje nisu naše i zbog kojih sigurno nismo samo došli u ovaj život. Te iste norme, programi i uvjerenja (koja smo preuzeli još kao djeca proučavajući naše roditelje i okruženje) je glavni problem zbog kojeg nismo svjesni da smo sposobni za puno više, da možemo i trebamo puno više. Ono što vidimo učimo i usvajamo te ako nismo imali plodno tlo za autentičan razvoj i ako nismo imali podršku u djetinjstvu da istražujemo i preispitujemo tko smo i koja je naša svrha kasnije će to biti višestruko teže napraviti. Podrška je bila krucijalna te ako smo bili ismijavani i ponižavani u našim nastojanjima, ma koja god ona bila, stvorili smo vrlo duboka uvjerenja da ne vrijedimo i da naši pokušaji ne vrijede jer ipak tata i mama znaju najbolje.  
Koliko god zvučalo banalno I smiješno odraslom čovjeku takva uvjerenja i zapisi niti malo nisu banalni. Oni su potisnuti duboko u nesvjesno I “zaboravljeni” te na psihičkoj, tjelesnoj I emotivnoj razini vladaju nama. Možete se zapitati “Pa kako me nikako ne krene u životu” i misliti “nikako da krene taj posao” , “nitko me ne shvaća” no stvar je u tome da vi sami sebe ne podržavate na najosnovnijoj, ali najdubljoj razini te da su vanjske okolnosti samo odraz unutarnjih okolnosti. Vjerujem da što je veća naša svrha i utjecaj koji bi mogli imati na svijet to su veće i traume, emotivne povrede i uvjerenja koja ćemo primiti u životu jer nam služe da nas ojačaju i pripreme za ono što tek slijedi. Ljudi koji su iscijelili duboke traume imaju više toga za pružiti svijetu. Naravno, na vama je da krenete tim putem jer ipak (ne)slobodna volja vam (ne)dozvoljava da cijeli život ostanete u traumi i pogrešnim uvjerenjima, ali to ne želimo zar ne? 

ŠTO KADA SU NAŠA NESVJESNA UVJERENJA PREPREKA NAŠOJ SVRSI?

Vjerujem, a i iskustvo mi je pokazalo da smo došli s cijelim potrebnim energetskim paketom na ovaj svijet pa tako i informacijama za oslobođenje od trauma i uvjerenja. Štoviše, nismo sami u tome, odabrali smo moguće načine i osobe koje će nam pomoći na našem putu oslobođenja. Te osobe nam mogu biti prijatelji koji će nas uputiti na neku informaciju ili nekog terapeuta, a možda i sam terapeut. Koliko će trajati taj put prelaska iz nezdravog i nezrelog Čovjeka u zdravog i zrelog ovisi o svakom pojedincu pojedinačno. Svatko od nas je odabrao što želi u ovom životu i odabrao je povrede kakve je odabrao i s razlogom su takve kakve jesu. Sve to služi nama na našem putu ka osobnoj i obuhvatnoj svrsi, no ono na što treba pripaziti jest da ne ostanemo dugo gdje nam nije mjesto. 

NPR: Zamislimo život kao put, a autobusne stanice kao stajališta na kojima ćemo preuzeti potrebna znanja, iskustva I ljude koji nam trebaju. Ono što nam se može desiti jest da ostanemo na stanici i zaboravimo na naš osobni i autentični put kojim idemo. Zaglavimo na njoj sa znanjima i ljudima koje nismo spremni otpustiti, a koje trebamo ostaviti na toj stanici da bi smo preuzeli novo znanje i nove ljude koji će nas pratiti dioputa do sljedeće stanice. Često se grčevito držimo starog iz straha od onog što dalje slijedi jer “bolje je” poznato, a loše nego nepoznato, a dobro. 

Otpuštanje starih stvari nije lak posao jer nismo učeni da je otpuštanje najnormalnije i potrebno za rast i razvoj pa se u nama stvaraju nesvjesni otpori I konflikti. Kako ih nismo svjesni ne možemo ni utjecati na njihovo razrješavanje bez pomoći terapeuta koji ih vidi jasno. Proradom trauma i uvjerenja se oslobađa naša zaključana energija koja se zatim sasvim prirodno bez našeg svjesnog utjecaja kreće u smjeru naše Svrhe. Mi ne trebamo tražiti našu svrhu koristeći razne tehnike već trebamo razriješiti traume da bi se oslobodila naša svrha, a zatim će sve dalje ići onako kako i treba te će nam sva snaga i izdržljivost koju smo dobili zbog trauma i teškog života poslužiti da iznesemo zadatke koje nam naša Svrha daje. Priroda Duha je da se kreće slobodno u smjeru ekspanzije i iskustva kojeg je Duša odabrala. 

PUTNICI SA ZAJEDNIČKOM SVRHOM ILI PUTEM

U životu smo okruženi s ljudima koji su tu jer smo ih na jedan način i odabrali. Možemo to gledati da smo ih odabrali na spiritualnoj/energetskoj razini, a možemo i prizemnije pa smo ih odabrali zbog karaktera, dobrote, ljepote….itd. ali smo ih odabrali kako god okrenemo.

S nekima imamo skladniji odnos, a s nekima imamo teži i složeniji odnos. Za one s kojima imamo teži i složeniji odnos često se spominje da su to karmički odnosi i možemo ih i tako gledati jer s prizemne razine karma je ništa drugo doli nesvjesno ponavljanje jednih te istih obrazaca i odabira. Teški odnosi su takvi dok se ne razriješi ono na što nam oni ukazuju u nama, na traume i uvjerenja koja su prepreka ispunjenju naše Svrhe. Od takvih odnosa nije poželjno bježati, ali niti ići u agresiju jer se tako neće riješiti sadržaj unutar nas koji izaziva probleme i reakcije u tim odnosima. Ono što je potrebno jest suočavanje s bolnim „materijalom“ u nama kojeg vidimo u drugima ili okolnostima koje nas okružuju. Pod suočavanje mislim ostajanje i protjecanje u svim emocijama koje se podignu, a da pritom ne povrijedimo sebe i druge. Na kraju cijelog procesa vidimo da je to samo zaključana energija koja se htjela osloboditi u ime našeg doticaja s Svrhom. 

Kada se traume razriješe tada nema više ni karme, a na mjesto neskladnih odnosa stupiti će skladni sinergijski odnosi koji će vam dati priliku da iskusite sinergijsko stvaralaštvo prateći svoju svrhu koja će biti u skladu sa Svrhom druge osobe s kojom ste u skladnom odnosu. Takav putnik vam može pružiti nevjerojatno iskustvo stvaralaštva u smjerovima za koje niste ni znali da su mogući. 

ZRELI EGO I UM U SLUŽBI VIŠE SVRHE

Zreo i cjeloviti ego u suradnji s Umom služi Višoj Svrsi kao i vašoj.
Univerzum i vaša Duša zna što je vaš zadatak i kako možete pridonijeti većem dobru koje će vam dati Radost življenja. Nezreo ego zbog nezadovoljenih potreba djeteta koje smo imali ne može služiti vašoj ni Višoj Svrsi jer ne može vidjeti širu sliku, stao je u razvoju zbog povreda. Zbog toga mu treba pomoći i nastaviti zdravi i zreli razvoj onda kad je to moguće, naravno čim prije to bolje. Znam da mnogi vide um i ego kao problem i prepreku, da ih treba odbaciti, ali to je odbacivanje samog sebe i vlastite prirode. To je pogrešno. Svima nama pa i njima treba prihvaćanje i Ljubav jer Ljubav je vezivno tkivo svega.

NOVAC KAO SLUGA NA PUTU PREMA SVRSI

Novac je danas tema broj 1. Ali umjesto da smo mu gospodari postali smo mu sluge. Novac je kao i svaki alat, onakav kako ga iskorištavamo i da iako vjerujem da ima istine u tezama da je novac stvoren takav da bi se kroz njega kontroliralo ipak Čovjek je Živ a novac nije i stoga novac kao takav i način korištenja će ovisiti o našoj svjesnosti o njemu i za što nam može poslužiti. Stoga, kada smo prepušteni službi Višoj Svrsi i Čovječanstvu tada je i novac dostupan kao alat u onom omjeru koji nam je idealno potreban da bi se putovalo/otkrivalo i vršilo svrhu. Iz mog osobnog iskustva stotine puta mi se pokazalo da je novac dostupan točno u onom omjeru i u ono vrijeme kad nam treba i koliko nam treba. Znam zvuči kao fantazija i filozofiranje te i sam nemam odgovor zašto je to tako i kako to funkcionira ali funkcionira. Novaca možemo primiti onoliko koliko možemo dati svijetu, odnosno u omjeru primanje/davanje. Nekad nam treba manje a nekad više, nekad je neki zadatak ili naš put bitniji ili za njega treba više pa će i stići više. Na nama je da kročimo tim putem i na tom putu prihvatimo sve što nam dolazi. Kada novac prestane teći udaljili smo se od našeg zacrtanog puta ili smo se predugo zadržali na “autobusnoj stanici” o kojoj sam pisao poviše.

NA SLUŽBI ČOVJEČANSTVU

Na službi Čovječanstvu ste kada ste u Skladu sa Svojom biti, svojom autentičnošću, sa sveobuhvatnom Inteligencijom Univerzuma koja svoju Bit prožima kroz vas i vaše ruke.
Na službi ste čovječanstvu kada lagano plutate kroz rijeku Života i pratite puls svog Srca.
Na službi ste čovječanstvu kada slijedite i radite ono što vam Srce govori, a vaše Srce sluša isključivo vašu Dušu i njenu Svrhu.
Radite ono što volite svim Srcem, što vas veseli i raduje koliko god se to činilo suludim jer u konačnici niste došli tu da živite umočvaren život već da živite avanturu.
Dan vam je Dar Ega i Uma koji će vašu Svrhu oblikovati u fizičku realnost koju ste došli iskusiti.
No nemojte se zavarati, Ego i Um može biti zreo i nezreo, onaj koji Služi Višem i onaj koji služi sebi.

Duša zna, ona nema želja.

Podržan si i Voljen stoga samo kreni kuda te Srce vodi.