Prati svoj ritam

Svaki čovjek u skladu sa svojom Svrhom, Karmom i Dharmom ima svoj jedinstveni ritam. Ritam Bića usklađen sa cijelim Univerzumom. S ljudskog gledišta nije moguće vidjeti i razumjeti golemost tog magičnog Plesa u koji smo svi uključeni, sva živa bića. Zbog toga često možemo imati dojam da je život nepravedan ali s najviše perspektive on je savršeno pravedan i u balansu. Iako je tako to ne znači da trebamo živjeti samo s glavom u oblacima i “sve je savršeno i ljubav” izdanju jer smo tada podložni iluziji i bježanju od realnosti a time i našeg ritma.

O ritmu iz svog iskustva mogu napisati mnogo toga, najviše o tome kako ga nisam pratio i poštovao. Nepoštovanje ritma me je često dovodilo u depresivna i frustrirajuća stanja a isto primjećujem kod svih ljudi. Zašto nepoštujemo svoj ritam i zašto se dovodilo u takva frustrirajuća stanja je pravo pitanje a odgovor bi mogao ležati u djetinjstvu što mi se iskustveno pokazalo najčešće. Naime došli smo s unutarnjim satom koji je ritmom usklađen sa univerzalnim i u slučaju da se na nas na neki način vršio pritisak od vani (npr rodbina) da odrastemo ili usvojimo nešto brže (jer su oni mislili da treba to bit brže ili drugačije) vršili smo pritisak sami na sebe. Sve za ljubav jer bez ljubavi i prihvaćanja nismo mogli preživjeti i to je čista psihologija i biologija. Nema čovjeka koji neki dio sebe nije prodao za komadić prihvaćanja i ljubavi. Nema čovjeka koji nije vršio pritisak na sebe iz istih razloga i apsolutno smo svi ranjenu na tu stranu. Pitanje je samo koliko smo toga pojedinačno svjesni i koliko i što radimo da to zacijelimo.

Velika većina ljudi nisu svjesni da gaze sebe, svoje granice i limite. Dozvoljavaju i drugima da gazu njihove mogućnosti. Mislim da je gaženje sebe po tom pitanju poprilično univerzalna pojava no čini mi se da je najizraženija kod poduzetnika jer često u ime biznisa i toga da uspiju pregazu sami sebe dok ne stignu do burnout sindroma.

Sindrom burnout ili sindrom izgaranja na poslu označava progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada kao posljedice frustracije i stresa na radnom mjestu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav prema poslu, što za umor nije karakteristično.
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/21524/Sindrom-sagorijevanja-na-radnom-mjestu.html

Prestao sam brojiti broj izgaranja davnih dana a mislim da ih je bilo najmanje dvadeset. Da, znao sam ići u ekstremne krajnosti. Razlog tome je što sam duboko povezao svoju vlastitu vrijednost za posao. Nije to nešto svjesno i nitko to ne radi svjesno, to je opet posljedica djetinjstva i određenih okolnosti u djetinjstvu i odrastanju te kako su nas vrednovali. Najekstremniji događaj izgaranja mi se dogodio 2009 godine kada sam doslovno završio na tabletama (xanax i normabel) jer je pritisak na poslu bio nevjerojatan. Tada čak još nisam ni bio samostalni poduzetnik ali volio sam se dokazivati nesvjestan da su moja obećanja i ciljevi bili potpuno nerealni i neuzemljeni. 40 dana se nisam mogao približiti računalu nakon što sam totalno pukao i dao otkaz.

Prvo osvještavanje povezanosti vlastite vrijednosti s količinom posla koju obavljam i koju štetnost mi je to nanijelo u životu sam imao preko tjelesno orijentirane psihoterapije. Do tada nijedna tehnika ili pristup mi nije otkrio to, zapravo nisu mi otkrili mnogo toga zatrpanog u podsvjesnom i tjelesnom. Zbog toga uz svoj rad svojim klijentima preporučujem tjelesno orijentiranu psihoterapiju uz još par metoda za koje osobno garantiram i s kojima imam iskustvo. Ono što ona može jest (uz adekvatnog terapeuta) naučiti nas osjetiti vlastite granice i mogućnosti te nas učiti malo po malo osvještavati vlastiti ritam i kako ga prepoznati. Na kraju krajeva naučiti nas poštovati vlastite granice i prihvatiti vlastita ljudska ograničenja.

Ljudi s takvim problemom imaju specifično nabijeno i narušeno psihoenergetsko polje. Često u području ramena i glave bude višak energije s bolovima u leđima a znaju biti prisutne i glavobolje zbog silnog razmišljanja. Lumbalni dio također zna nastradati zbog manjka energije pa je iz mog iskustva moguća i skolioza. Noge često budu slabe, “odumrle” ili jako ukočene i stisnute. U svakom slučaju protoka energije u donjem tijelu ima premalo a u gornjem dijelu tijela previše. Često nisu u doticaju s tijelom i ne osjećaju koliko im štete čini radoholičarstvo i gaženje vlastitih granica i ritmova. U tom slučaju moj zadatak je osvijestiti navedeno klijentu i razgovarati o toj temi. Konačan cilj nam je doći do prauzroka odnosno početka tog problema te ga kao korijen isčupati van. Za taj konačan pothvat treba dosta vremena a u međuvremenu bioenergetskim radom spuštam višak energije iz gornjeg dijela tijela u donji tako da donji dio tijela dobije neohodnu “struju” i da oživi da klijent postane u konačnici cjelovit. Malo po malo klijent postaje sve svjesniji tog problema i što mu on radi. U slučaju da je prauzrok u nekom od proših života skupa s klijentom pristupam tom životu i na energetskoj razini uz pomoć anđela karme čistimo događaje i uzroke. Klijent često gleda taj život kao da je u kinu a osjećaji i bolje budu jako vividni.